• J.J. Laljek

# 69 recenzija, Dan Harris – 10 % sretniji

Ta me misao pogodila: sve dok izravno ne pogledamo u vlastiti um, ne možemo znati koji je smisao naših života.”



Ako ste debelo okorjeli duhovni skeptik koji na temu neke više sile, religije ili osobnoj razvoja maše rukom kao luđak, ovo je knjiga za vas. Bila mi je izuzetno zanimljiva, pitka i držala je pažnju dok je stil pisanja opuštao. Podsjetila me na razdoblje fakulteta kada sam čitala Tollea i Chopru što mi je stvaralo ugodne vibracije. Od silnog izrugivanja i izbjegavanja, simpatični Harris postao je predan praktikant meditacije za koju je počeo smatrati da je „softverska nadogradnja mozga”, a putem je istraživao zajedno s učiteljima, psiholozima – čak je deset dana proveo u posebnom resortu „povlačenja”.

Autor se pronašao, poput materijalnog pijuna u šah - matu uvjerenja svojih roditelja, u televizijskom svijetu prepunom senzacionalizma, brzine, površnosti i razdraganosti. Odgojen kao čisti agnostik, nikada nije poželio saznati nešto više o sebi, životu i duši koja mu je povjerena. Iako često ističe taj svoj slavni napadaj panike tijekom emitiranja uživo, mislim da je mnogo ranije bio u panici života. Opisuje nam razdoblje početaka svojih televizijskih uspjeha, produženih ugovora i prepoznatljivosti nakon čega prelazi u ozbiljnije priče i teme poput rata na Bliskom istoku. Prvi na bojnoj crti, izgledalo je kako mu je bilo mnogo važnije jesu li snimili kadar pada mine u blizini nego li činjenica da je mogao stradati. Nakon što se vratio u Ameriku, potiho i u tajnosti (većinom neradnim danima) zbog PTSP-a počeo se i drogirati. Izgleda da ga ništa nije u potpunosti zadovoljavalo, stoga je glas u svojoj glavi često nazivao šupčinom.


Sve se promijenilo knjigom Eckhart Tolle „Moć sadašnjeg trenutka” i to je bio početak njegove prekretnice prema sreći. Kada mu povjere priloge o vjerama, posao obavlja suhoparno i bez zanimanja da bi kasnije uživao u razglabanju s raznim pseudoznanostima. Njegova zainteresiranost došla je i do toga da su i njegove kolege i kolegice (poput Diane Saywer) postale znatiželjne o slučaju. Knjiga je odlična i imate sve moje preporuke. Za meditaciju također (ušutkajte seronju zvanog Ego).

Najbolji citati iz knjige: Dan Harris – 10 % sretniji (Mozaik, 2016. godina)

„Da mi je netko, kada sam se tek doselio u New York, rekao da ću raditi na televizijskim vijestima, da ću uz pomoć meditacije čupati očnjake glasu u glavi, ili da ću napisati cijelu knjigu o tome, nasmijao bih mu se u lice. Sve do nedavno, meditaciju sam smatrao područjem rezerviranim za bradate gurue, neoprane hipijevce te pristaše glazbe Johna Tesha.”
„U ovoj knjizi nastojim demistificirati meditaciju i pokazati da vam vjerojatno može pomoći, ako je pomogla meni.”
Prema mojemu mišljenju, pronalaženje ravnoteže između stresa i zadovoljstva najveća je životna zagonetka.”
„Lebdio sam zapljusnut adrenalinom, ošamućen izvještajima uživo i slijep za moguće psihološke posljedice.”
„U poslu kao što su Novosti, sjećanja su nemilosrdno kratka.”
„Tijekom razvoja čovječanstva, takve reakcije pomagale su nam da prikladno odgovorimo na napad sabljastih tigrova, i tko zna čega sve još. Jedina razlika bila je u tome što sam u ovom slučaju ja bio i sabljasti tigar i lik koji pokušava izbjeći da postane ručak.”
„Perverzno je bilo to što je moja sreća značila da imam to više izgubiti i to više čuvati.”
„Ego nikada nije zadovoljan. Ma koliko robe kupili, ma koliko argumenata imali, ma koliko ukusnih jela pojeli, ego se nikada ne osjeća potpunim... Ego se neprestano uspoređuje s drugima. Stalno preispituje vlastitu vrijednost u usporedbi s izgledom, bogatstvom i društvenim statusom svih ostalih... Evo cvjeta u drami. On održava naše stare zamjerke i tugu na životu s pomoću kompulzivnih misli.”
„Ljudi ponekad misle da nećeš nikada ništa učiniti ako si u stanju mira. Ali to nije tako. Iz tog stanja proizlaze vrlo moćna djela.”
„Buda je usvojio istinu i često upozoravao na nju: ništa nije trajno, pa ni mi.Svi ćemo umrijeti i oni koje volimo. Slava se rastače, ljepota blijedi, a kontinenti se pomiču.”
„Vidio sam ja i strašnije stvari, naravno, u rovovima ekipe za samopomoć, ali ovo je bilo drugačije. Došao sam na trodnevnu konferenciju o budizmu, ali ne kao novinar, nego kao posjetitelj koji je platio ulaznicu i došao iz osobnih razloga. Bila je to misao koja mi je nagnala najmanji mogući trun povraćevine u usta.”
Kada nešto potisneš, zapravo mu daješ snagu. Neznanje nije blaženstvo.”
„Svjesnost je snaga negativnog mišljenja.”
„Prihvaćanje nije pasivnost. Ponekad samo opravdano nezadovoljni. Svjesnost stvara određeni prostor u glavi da bi na životne zahtjeve mogao, kako to budisti kažu, „odgovoriti”, a ne „reagirati”. Prema budističkom nazoru, čovjek ne može kontrolirati ono što se pojavljuje u umu, sve to potječe iz tajanstvene praznine. Mi mnogo vremena provodimo grubo se osuđujući, jer osjećamo da nemamo nikakvu ulogu u izdavanju naredbi. Jedino što možemo kontrolirati jest način na koji ćemo se s time nositi.”
„Čak i danas postoje oni koji su razvili snagu uma pa vide način na koji se karma razvija kroz prošle i buduće živote. Vrlo milosrdno, Goldstein je rekao da čak i ako te ideje ne smatramo vjerodostojnima, to neće utjecati na našu mogućnost da se „oslobodimo”.
„Počinje odgovarati na jedno od mojih najvećih pitanja, ono o budističkom podcjenjivanju žudnje. Ne radi se o tome da ne smijemo uživati u dobrim stvarima tijekom života, ili težiti uspjehu, kaže on. Ključno je da nas u tome ne vodi žudnja, rezultate moramo postići mudrošću i svjesnošću.”
„Borio sam se da ostanem usredotočen na podigni, pokreni, spusti, jer je um naizmjenično lutao prema gledanju televizije, jedenju kolačića i spavanju. Na kraju jednog naprijed-natrag niza, osvrnuo sam se i ugledao Budin kip. U tišini, poslao sam mu sljedeću poruku: Jebi se!”
„Čak i kada bi nam netko dao sve što želimo, bi li nas to učinilo održivo sretnima?”
„Pod utjecajem smo čarolije i vjerujemo da će ovo ili ono biti izvor naše konačne slobode ili sreće. Probuditi se iz tog stanja, probuditi se iz začaranosti, uskladiti se s onime što je istinito, samo nam to može donijeti istinsku sreću.”
Ta me misao pogodila: sve dok izravno ne pogledamo u vlastiti um, ne možemo znati koji je smisao naših života.”
„Kako bih precizno opisao način na koji mi meditacija pomaže? Omogućuje mi da napravim korak natrag i promatram što se događa, makar samo za nanosekundu, pa se kroz taj proces oštrica malo otupi. „Da”, rekao je. „Meditacija neće učiniti da problemi nestanu.” „Ne. Može ti pomoći da nešto brže odu. Može”, rekao je blago kimajući dok je pomno birao riječi. Do one mjere u kojoj ti olabavi uzorak prema kojemu bi inače upao u zamku mišljenja kako je sve užasno, može ti olabaviti vezanost za bilo koju melodramu koja je u tijeku.”
„Um je moguće oblikovati s pomoću meditacije, kao što je vježbom moguće izgraditi i oblikovati tijelo.”
„Mi smo sebični, ali budimo mudro sebični, a ne glupo sebični.”
„Prilikom našeg posljednjeg razgovora rekao si da je u redu biti ambiciozan”, rekao sam, „ali da se ne smijemo vezati za rezultate. Ja sam ti upao u rečenicu, prema mojem starom običaju, ali što to zapravo znači?” „To ti je otprilike ovako, napišeš knjigu, želiš da bude dobro prihvaćena, želiš da se nađe pri vrhu najprodavanijih naslova, ali imaš ograničenu kontrolu nad onim što se događa. Moraš pronaći izdavača, obaviti sve intervjue, možeš biti spreman, ali imaš malu kontrolu nad tržištem. I zato svoju knjigu objaviš bez vezivanja, neka ima vlastiti život. Sa svime je tako.” Na trenutak mi se učinilo kao da mi je dao površan savjet kakav roditelji daju svojoj djeci. „Kada sam bio dijete”, rekao sam, „i pripremao se za neku nogometnu utakmicu, roditelji bi mi rekli „daj sve od sebe”. To mi u biti i ti govoriš. „Da”, odgovorio je sarkastičnim tonom kakav samo on može izvući. „Ja i tvoji roditelji”. Ali nije to isto, objasnio je. Možeš davati sve od sebe, ali situacija se ne mora događati onako kako si zamislio, zbog čega ćeš se nekonstruktivno uzbuditi, a to će omesti tvoj povratak u igru. Pravo rješenje je odbacivanje vezanosti. Tada mi je kliknulo. Kao i obično, Markov savjet imao je duboki smisao, pa mi je trebalo neko vrijeme da ga apsorbiram. U redu je težiti, ali čovjek se mora prekaliti shvaćanjem da je u entropijskom svemiru, konačan rezultat izvan naše kontrole. Ako ne trošiš energiju na varijable na koje ne možeš utjecati, učinkovitije se možeš usredotočiti na one varijable na koje možeš utjecati. Kada si mudro ambiciozan, učinit ćeš sve što možeš kako bi uspio, ali nećeš se vezati za ishod, pa ćeš u slučaju neuspjeha biti maksimalno fleksibilan, sposoban ustati, otresti prašinu i vratiti se u bitku. Tako izgleda, da se izrazim retorički, prosvijetljeni osobni interes.”
„Zaboravite sve unaprijed donesene zaključke. Zaboravite budalasto pakiranje i nesretnu kulturnu prtljagu. Meditacija je vrijedna truda, čak i ako se sramite reći prijateljima da je radite. Pod utjecajem ega život postaje neprestana nižerazredna kriza. Nikad ne uspijevate utoliti glad, niti ste ikada zadovoljni, uvijek posežete za sljedećom stvari, kao novorođenče koje muče kolike. Meditacija je protuotrov. Ona, doduše, neće popraviti sve u vašem životu, nećete dobiti na visini, niti će vas (vrlo vjerojatno) u stanju blaženosti spustiti na klupu u parku. Ali mogla bi vas učiniti 10% sretnijim, a možda i više od toga.”
19 views0 comments